cvjetnica-imotski

Cvjetnica

Cvjetnica – prelijepo ime za nedjelju prije Uskrsa.

Ovo ime vezano je uz jedan doista lijep običaj u našem narodu, koji se događa na preduskrsnu nedjelju ujutro, a to je umivanje vodom i laticama raznovrsna cvijeća.

Kolika je to radost bila u nas djece u mojoj obitelji, a vjerujem isto tako u brojnima obiteljima našeg vjerničkog naroda, na Cvjetnu nedjelju ustati rano, rastrčati se po vrtovima i livadama te brati cvjetne latice, pogotovo mirisne ljubice kojima smo umivali svoja lica! To smo činili s tolikom radošću i vjerom, koju su nam prenijeli naši stariji, da nas to umivanje pomlađuje i donosi  nam novi mladi, radosni život.

cvjetnica-1
Umivanje u cvijeću

I doista, po tom „obredu“ (draže mi ga je zvati obredom, negoli običajem), umivanja u cvijeću na preduskrsnu nedjelju, ta Nedjelja kad slavimo Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, dobila je u hrvatskom narodu lijepo i znakovito ime – Cvjetnica. Ona tim znakovitim imenom stvarno najavljuje novi preporođeni, mladi život koji nam Isus dariva na Uskrs.

Šteta što se ovaj naš lijepi kršćanski obred Cvjetne nedjelje gotovo zaboravio!

Maslina

Jedan od važnih i lijepih znakova koji na cvjetnu nedjelju dolazi do izražaja jest maslinova grančica. I maslinova grančica povezana je s Cvjetnom nedjeljom. Ta nas nedjelja sjeća povijesnog događaja kad je Isus ulazio u svoj grad Jeruzalem. Ljudi su mu spontano pošli ususret. Bill su svi puni radosti i razdragani prepoznavajući u Isusu onoga koga su ljudska srca, izranjena zlima i nevoljama svih vrsta, stoljećima žudno očekivala kao izbavitelja.  

Palminim i maslinovim granama učinili su taj susret još svečanijim i ljepšim. Budući da je to bilo nekoliko dana prije Isusove muke na križu, taj se događaj duboko usjekao u sjećanje njegovih učenika i opisan je u svim evanđeljima.

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje

Mi se vjernici svake godine sjećamo Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem tjedan dan prije Uskrsa, na Cvjetnu nedjelju. Nažalost, ove godine nećemo moći to učiniti onako kako to redovito činimo: blagoslovom maslinovih ili palminih grančica, procesijom i pjevanjem Muke. Zlo koje nas je pogodilo, koronavirus, učinilo je da Cvjetna nedjelja za nas ne bude u znaku tog imena, kako je zove naš kršćanski narod, nego Nedjelja muke, kako je označena u liturgijskom kalendaru.

Nekoliko dana prije židovskog blagdana Pashe Isus dolazi kao mironosac u svoj grad. Nikoga ne želi ugroziti, nikom ništa oduzeti. Nitko se njega ne mora bojati. Dolazi dati, a ne oduzeti. Takav je bio za cijelog svog života i tako se predstavlja mnoštvu u ovom svečanom času. Jedino se Zli i začetnik zla može osjetiti ugrožen u svome carstvu laži, grijeha i smrti.

cvjetnica-3
Muka u Imotskom, foto: Boško Ćosić

Međutim, zlo ne kapitulira tako lako. Ljudi naviknuti na svoju grešnost, ispunjeni drugačijim očekivanjima, nespremni za istinski hod za Isusom, ulazeći u proces obraćenja osjetili su da ih Isus može ugroziti u njihovu dosadašnjem stilu života. Čovjek želi promjene svijeta i promjene ljudi oko sebe, all se sam ne želi mijenjati. Čovjek želi lagodan i lijep život, ali da ga to ne košta previše. Od Isusa očekuje da mu to kao obećani Mesija pruži. No, kako se to ne događa, jer Isus ne kani svoju čudesnu moć upotrijebiti zato da im svakodnevno umnaža kruh i da ih liši tuđinske tiranije, oni se okreću od njega i zaboravljaju na čas kad su ga oduševljeno pozdravljali kao svog izabranog kralja i kneza mira.

Možemo se upitati: ne ponavlja li se to i danas?

Maslina kao znak

Maslinove se grančice i danas beru i pružaju vjernicima da obogate ovu jedinstvenu nedjelju u godini. U crkvama se blagoslivljaju i postaju opet znakom, kad uz vjerničko klicanje Hosana, želimo pokazati da Isusa prepoznajemo kao svoga spasitelja.

Maslina, kvrgava, izmotana, isprepletena, sljubljena s kamenom, raspukla, s trulim dupljama i uvijek mladim, novima mladicama postaje znakom.

Ona je danas znak naše ispaćene domovine, naše tuđine. Maslina je znak mukotrpnog rada i dugogodišnjeg čekanja na plod, a kad jednom počne donositi rod, onda to traje stoljećima.

Maslina je znak mira. Bilo je to još u vrijeme Noino, kad je općim potopom bila ugrožena čitava zemlja, a onda se nad korabljom nade pojavila golubica koja je u kljunu nosila maslinovu grančicu: znak pomirenja Neba i Zemlje. Maslina želi i danas biti znakom mira, a to za nas u domovini i ovdje znači znak nade da Božji putovi i kad ih ne razumijemo, vode prema dobru.

Maslina je i izraz našeg prianjanja uz Isusa. Po iskrenom hodu za Isusom moći će taj znak mira i nade postati polazištem boljeg svijeta.

Dok se ovih dana budemo prisjećali i obnavljali ono što se davnih dana dogodilo u Jeruzalemu, shvatimo to i kao opomenu (nipošto kao kaznu!) da ne izađemo iz te povorke koja slijedi Isusa. Jer samo idući za njim ustrajno i vjerno, bit ćemo dovoljno hrabri i jaki da u sebi i oko sebe izgrađujemo novi uskrsli svijet – kraljevstvo Božje na zemlji.

Smijemo na Isusa gledati i vjerovati da nam je blizu, posebno u tamnim časovima svoga života.

Smijemo u njegovoj ljubavi tražiti utjehu i snagu da ćemo s njime biti pobjednici svake tame, napuštenosti, straha i zla, jer on je Sunce ljubavi Božje, koja se za nas nikada neće ugasiti.

Smijemo se nadati da će nas jednom obdariti Cvjetnicom, trajnom, pravom i koja nikada neće imati drugo ime – Nedjelja muke, nego baš Cvjetnica, bujna rascvala, proljetna i vječno uskrsna!