kroz-korizmu-do-uskrsa

Kroz korizmu prema Uskrsu!

Dragi župljani!

Korizma 2020. ostat će nam u pamćenju kao nijedna do sada, ma ne znam koliko nam Bog dodijelio dana života na zemlji. Pohodio nas je “napasnik” koronavirus i stavio nas sve na kušnju. Htjeli ili ne htjeli, stavio nas je u pravu korizmu, na pravu kušnju i prava odricanja. Odreći ćemo se i postiti od mnogo toga, o čemu ni u snu nismo sanjali. Bit će teško i bit će žrtve!

Kako ćemo mi to sve primiti?

Ljutiti se na sve i svakoga!?

Proklinjati sudbinu!?

Ljutiti se i na Boga i predbacivati mu: zašto takvo što dopušta!?

Prihvatiti ovu korizmu vjernički, baš kao vrijeme kušnje, pokore, zaokreta prema boljemu – kao posebno vrijeme, od Boga darovano za jedan novi pravi početak: sa sobom, s našim bližnjima i dakako, kao najvažnije, s Bogom. Ovo zadnje je jedini pravi izbor.

iz-tame-u-svjetlo
Put Kristu

Korizma je idealno vrijeme jednog novog početka, jednog zaokreta prema gore, prema višem i boljem. Tko nikada nanovo ne započinje, tko nikada ne čini korak prema gore, taj sigurno pada i završava negdje postrance u jarku, pokraj životnoga puta.

Što trebamo činiti?

Najprije trebamo razmišljati: o samima sebi, o smislu života, o Bogu i o onome što On od nas traži. Na to nas je nedavno potakla i Čista srijeda – Pepelnica ozbiljnim riječima: „Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“

Korizmeno vrijeme jest vrijeme iskrenosti i hrabrosti da se suočimo s pitanjima: gdje sam ja, kako izgledam (u svojoj duši), mogu li se ovakav pokazati pred Bogom? Ne bi bilo naodmet da ovih dana, kad se nađemo pred ogledalom, bar jednom sebi postavimo pitanje: tko sam ja, kakav trebam biti, kakav zapravo mogu biti ja – vjernik – kršćanin?!

Nesretni austrijski pisac Nikolaus Lenau, neposredno pred svoju smrt, napisao je sljedeće: “Ja, ovakav kakav jesam, žaleći pozdravljam sebe kakav sam trebao biti.“

Tek na kraju svoga života, ovaj nesretnik je uvidio da je zastranio. Uvidio je što je propustio. Uvidio je da nije onaj koji je trebao biti, nego nekakva ljudska karikatura koju ni sam nije mogao prihvatiti.

Stoga, evo jednog zadatka za ove korizmene dane: pronaći malo vremena, bar ono, što se kaže “ustrižak vremena”, povući se u tišinu i razmišljati o ovome: tko i što bih ja mogao biti?

Tko i što bih mogao biti: ako to i to učinim, ako se prema tome tako postavim, ako se toga i toga odreknem, ako pametno iskoristim vrijeme. Obično se kod ovakvih pitanja javlja napast: pa ja još imam vremena!

prema-uskrsu
Prema Uskrsu

Korizma, to je udarac Crkve u rebra, jedan pravi poticaj da pametno iskoristimo ovo vrijeme koje još imamo. Korizma je prilika da još jedanput i još jedanput dobro stisnemo kormilo svoga života.

Što nam Crkva savjetuje u ovo korizmeno vrijeme?

To su tri stvari:

1. Očistiti se i napraviti red

To se i sada, kao i prije, događa u iskrenoj uskrsnoj ispovijedi. Ako želimo nanovo započeti, onda se moramo riješiti starog balasta, srediti svoje račune s Bogom i bližnjim. Jasna je poruka apostola Pavla za ovo vrijeme: “Dajte, pomirite se s Bogom!”

2. Osloboditi se krive zarobljenosti

Da! U našoj nutrini trebamo postati slobodni od samorobovanja. To se događa u dobrovoljnom odricanju od raznih stvari, a osobito od onih koje nisu nužne za naš život i zdravlje, kao što su: alkohol, duhan, kava, bezvrijedni tisak, rasipanje vremena na nekorisne susrete, razgovore i gledanje nevrijednog TV programa i sl.

cvjetnica
Cvjetnica

Odricanje od hrane, tj. posni i nemrsni dani: Čista srijeda, svi petci u Korizmi – osobito Veliki petak, zadržali su i danas svoj puni smisao. Postiti znači: živjeti jednostavno i skromno. Hoće li naša odvažnost da postanemo slobodni, tj. nezarobljeni jelom, pićem, pušenjem i sl. imati učinka, to će svatko za sebe vidjeti. A ako ovim odricanjima oduzmemo religioznu notu, ona su pozitivna i korisna za čovjeka iz zdravstvenih razloga.

3. Suodgovornost za svijet

Korizma je uvijek bila vrijeme povećane brige i ljubavi za svoje bližnje. Post nam ima pomoći da se odreknemo sebe i da živimo za druge. Post je put do više ljubavi i solidarnosti. Postiti znači naučiti ljubiti, a naučiti ljubiti znači znati darivati sebe. Post je put do bratskog dijeljenja. Materijalnim dobrima prikupljenima odricanjem možemo mnogim ljudima učiniti život ljudskijim. A ljubav je i ono kada trpimo zbog nevolje drugoga. Kad na vlastitome tijelu osjećamo glad milijuna, kad osjećamo kako usamljenost i strah, nevolja i očaj malenih i slabih pritišću i naše srce.

A zar oproštenje, pomirenje u obitelji, na radnome mjestu, lijepa riječ upravljena baš onomu tko nam nije simpatičan, vrijeme darovano osamljenom, zapostavljenom i bolesnom… zar to nisu pravi darovi, prava korizmena vježba, pravi koraci prema gore, prema boljem.

Jedna misna molitva smisao ovih 40 korizmenih dana izriče ovako:

“Odricanje smanjuje u nama sebeljublje i otvara nam srce za nevolju siromašnih!”

uskrs-kriz

Ako se to kod nas dogodi, onda se može reći: Hvala Bogu što postoji korizmeno vrijeme!

One koji ovako doživljavaju vrijeme priprave za Uskrs, jamačno čeka i radostan Uskrs!                                                                           

Vaš FAB