nitko-ne-zna-sto-nas-ceka

Nitko ne zna što nas čeka!

Dragi župljani!

Tko zna koliko smo puta u životu čuli izreku „Nitko ne zna što nas čeka“. Tko zna koliko smo je samo puta i sami izgovorili u raznim životnim prigodama.  Ako je ikada ta izreka imala svoje opravdanje, onda je to upravo danas, u vrijeme korona-pandemije jer… nitko ne zna što nas čeka!

I zaista je budućnost pred nama neizvjesna. Mi ljudi ne možemo dokučiti kako će se sve oko nas i u našem životu odvijati jer smo napokon shvatili da nemamo niti možemo imati kontrolu nad događajima bitnima za ovaj svijet i za naš život.

Svi mi mislimo da nitko od nas ne zna što nas čeka sutra, preksutra, za godinu dana i uopće u budućnosti. Nikad nitko od ljudi ne zna u potpunosti što nas stvarno čeka u danima, mjesecima i godinama koje su pred nama.

Postoje čimbenici koji su nepredvidivi. No razborit čovjek računa s njima. Razborit čovjek očekuje neočekivano. Ne u strahu, nego u poniznoj svijesti vlastite ograničenosti. Razborit čovjek nije nikada umišljeni gospodar koji se bahato ponaša. Razborit čovjek radi kao da će živjeti stotinu godina, a moli kao da će sutra umrijeti. Zato su nas i naučili, dok smo bili djeca, da svoje planove zaključimo riječima, ako bude volja Božja ili ako Bog da.

Valja nam se učiti poniznosti. Valja nam se učiti planirati kao da će sve biti u redu, ali svakodnevno počinjati dan svjesni da valja živjeti u konkretnom prostoru i vremenu s konkretnim ljudima i konkretnim situacijama. U tom kontekstu sva ova događanja uz korona-pandemiju nisu nešto posebno. Osim možda po činjenici da su nas osvijestila, da valja u zahvalnosti primati nezaslužene Božje darove, one koji su nam ugodni i one kojima u ovaj čas ne dokučujemo smisao ni svrhu.

Ipak, postoji nešto netočno u rečenici: „Nitko ne zna što nas čeka“.

Nije točno da nitko ne zna! Bog zna. On zna što nas čeka. Ne kao programer koji od nas očekuje da se ponašamo kako je On predvidio, niti kao dokoni sadist koji uživa gledati kako se patimo, nego kao sveznajući Otac koji nas odgaja za ono što nas čeka. I zato je razborito biti s Bogom. Zato je razborito biti Božji. Ne kao osiguranje da ćemo na kraju biti u pobjedničkoj ekipi, nego kao opredjeljenje za smjerni hod s Onim koji ne odustaje od nas i od naše sreće usprkos svim našim lutanjima i sumnjama.

Uzalud nam sve ako nismo Božji! A ako smo njegovi, onda smo u dobrom društvu i na pravom putu, bez obzira na to što nas čekalo u vremenima koja su pred nama.

Bože, hvala ti za istinu i radost da TI znaš što nas čeka!

Blagoslovi nas, prati nas svojom ljubavlju i snaži da smjelo koračamo ususret našem sutra i prekosutra, ususret našem strahu, ususret svakoj korona-pandemiji, ususret svemu što ne znamo da nas čeka.

Sestre i braćo, uzmite u ruke ovaj listić, neka vam on pomogne da znadete što nas iduća 2-3 mjeseca čeka u našim župnim susretima.

Neka Svevišnji uza sve vas korača ususret svemu onome što nas čeka!

Mir i dobro!

Fra Ante, župnik