S hodočašća u Lurd

IMG_0898Hrvatske katoličke zajednice iz zapadne Europe, od 13. do 17. svibnja 2015., zajednički su hodočastile u najveće svjetsko marijansko svetište – Lurd. Prvi put se ovo hodočašće poklopilo s Internacionalnim vojnim hodočašćem, na kojemu je sudjelovalo oko 800 hrvatskih vojnika i policajaca katolika iz BiH-a i Hrvatske. Njih su pratili njihovi vojni kapelani i dvojica vojnih ordinarija, mons. Juraj Jezerinac i mons. Tomo Vukšić.

Iz biskupije Rottenburg-Sttutgart brojnim HK zajednicama priključili su se vjernici zajednica iz Stuttgart-Cannstata, Ludwigsburga, Bietigheima, Illingena i Vaihingen-Enza sa dva autobusa. Našim autobusom upravljali su sigurno i mirno Damir Dujmović i Josip Katava. Krenuli smo nakon molitve iz Bietigheima u 19.30 sati, odnosno iz Illingen-Ecka u 20 sati.

Autobusi Bietigheima i Stuttgart-Canstatta pratili su se cijelim putem. Hodočašće je proteklo u duhu molitve krunice, s obiljem crkvenih i rodoljubnih pjesama, šala i ugodnih razgovora.

Cilj našeg hodočašća bio je Lurd, kamo smo krenuli Bezgrešnoj Majci našeg Otkupitelja i Spasitelja Isusa Krista, koja je za sve nas prihvatila Božju ponudu spasenja i tako je Božjim naumom uključena u suotkupiteljsku povijest spasenja ljudskog roda. U Lurdu se Marija predstavila Bernardici Subiru kao Bezgrešna. Nju je Bog Otac prema zaslugama Isusovim unaprijed sačuvao od neposlušnosti, tame, grijeha i krivnje i nju je proslavio uznesenjem dušom i tijelom u nebesku slavu koja čeka svakog od nas.

To su razlozi zašto je Marija ispjevala svoj „životni program“ – Magnificat pred svojom rodicom Elizabetom i zašto ga pjevaju njezini sinovi i kćeri sve do danas.

Evo toga hvalospjeva: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo…“ (Mt46-49).

Kako bismo mi ispunili te Marijine proročanske riječi, po kojima će je svi naraštaji zvati blaženom, ako joj se ne obraćamo riječima anđela Gabrijela: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom“, zatim Elizabetinim: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1), ili ako je ne častimo u njezinim svetištima?

Padaju mi ovoga trenutka na pamet riječi Njezina Sina u kojima se nalazi Kristovo obećanje da će svaki onaj tko u Njega vjeruje, činiti djela koja On sam čini. Čak i još veća: „Činit će i veća od ovih jer ja idem k Ocu. I što god zamolite u moje ime, učinit ću da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolite u moje ime, ja ću to učiniti“ (Iv 14 12-14).

Zar nisu marijanska svetišta potvrda tomu? Kolika se samo čudesa događaju po zagovoru hodočasnika-vjernika koje oni upućuju Mariji, a ona ih prosljeđuje svojemu Sinu Isusu, sam Bog zna! To su IMG_0785čudesa mnogobrojnih obraćenja, kao i duševnih i tjelesnih ozdravljenja. Samo lurdsko svetište velik je Božji znak – čudo na zemlji koje godišnje privlači oko 5 milijuna hodočasnika iz cijeloga svijeta. Koliko se samo molitava izmoli na tome svetome mjestu u jedan dan za žive i mrtve, koliko se euharistijskih žrtava prikaže Bogu pred Marijinom špiljom ukazanja te u velikim i u malim crkvama, teško ćemo pogoditi. Ali procjene ili brojke nisu važnije od toga da sve naše molitve upućene Mariji i naše žrtve, tegobe, problemi koje njoj prikazujemo imaju snagu u našoj vjeri u Isusa Krista, u taj „blagoslovljen plod utrobe njezine“.

Sv. Maksimilijan Kolbe (1894. – 1941.), poljski franjevac, štovatelj Majke Božje – koji je žrtvovao svoj život u Auschwitzu umjesto jednog mladog oca obitelji, kazao je: „Moramo se truditi tako Isusa ljubiti, kao što ga je ljubila njegova Sveta Majka. Ona stoji Bogu najbliže. Ako se mi njoj približavamo – time se približavamo Bogu samome.”

Ovih se dana nekoliko tisuća hodočasnika brojnih naroda i jezika približavalo Bogu, časteći Majku Božju na svome jeziku i na svoj način, utječući se preko Marije njezinu Sinu, njezinu i našem Bogu.

Hodočasnički lurdski susret braće i sestara povezanih jednom vjerom i istom marijanskom pobožnošću u dvjema nama najdražim osobama, probudilo je u nama veliku radost. U molitvi s poznatim licima, u druženju s hrvatskim vojnicima i policijom radost se iz trenutka u trenutak samo umnažala.

Gledajući sve to mnoštvo hodočasnika, koje ni kiša nije omela u ispunjenju zavjeta i obećanja, uživajući u strpljivosti vjernika koji čekaju na kap „čudotvorne vode“, koji se žele izmiriti s Bogom u sakramentu sv. Ispovijedi i s molitvom na usnama hodaju pred Marijinim kipom u špilji i po trgu, a označeni vjerskim i nacionalnim obilježjima, izazvalo je u meni, kao i među ostalima, veliko divljenje i poštovanje. Treba pohvaliti sve duhovne pratitelje, počevši od hrvatskih misionara, vojnih kapelana, biskupa te redovnika iz različitih ženskih i muških zajednica koji su pratili svoje hodočasnike i svesrdno im nudili duhovnu hranu tijekom boravka u Lurdu. Odasvud je odjekivala pjesma na raznim jezicima. Čulo se tako: „Sred te se pećine, Marija javi… zdravo, zdravo, ave, ave, ave Marija“, „Kao košuta što žudi“, „Kruše života“, „Veselo, braćo, kliknimo“, „Ja sam s vama“, „Život svoj prikazujemo Bogu“, „Klanjam ti se smjerno“, „Kriste, u tvoje ime sad smo ovdje svi“, „Danas smo sretni“, „Krist na žalu“, „Kriste, budi naša radost“, „Ima jedna duga cesta“, „Mir, pravi mir“, „O, velik je Bog“, „Svi slavimo“, „Aleluja, aleluja, aleluja“, „Gospodin je pastir moj“, „Gospodine, daruj Duha nam svog“, „Zdravo, Djevo“, „Čuj nas, Majko“, „O, mila Majko nebeska“, „Djevice nevina“, „Došli smo ti, Majko draga“, “Iz mnogih krajeva”, „Lijepa si lijepa“, „U onaj dan kad Gospod Bog“, kao i još stotine drugih meni poznatih i nepoznatih pjesama koje se razliježu svijetom iz katoličkih duša. Sve te drage molitvene zazive možemo staviti u pjesmu:

„Milost koja vodi sve nas, daje snagu i mir. Sve pjesme naše za Tebe su i molitve naše. Spasi o, Oče, narod svoj, neka milost vodi nas.“ Zaista je sve to predznak nebeske liturgije, gdje se bez predaha, dan i noć, slavi Bog riječima: „Svet, Svet, Svet, Gospodin, Svevladar, onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!” (Otk 4, 8).

IMG_0903A rijeka Gave sve to sluša i svojom nabujalošću i šumom upućuje nas na Kristove riječi: “…voda koju ću ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni” (Iv 4, 14). Isus je mislio na Duha Svetoga kojega je poslao od Oca na sve one koji ga slijede. U tome Duhu došli smo mi hodočasnici sa svih strana da iskažemo poštovanje i čast Mariji, Majci Isusovoj i Majci svih ljudi, kraljici čitavoga svijeta, a ne samo Hrvata i Poljaka, koja nam je rodila Vladara nad vladarima, Kralja kraljeva, Gospodara gospodara koji je „svem postojećem znamenje, uzor, smisao, vjera i red“.

Prije pisanja ovoga teksta šetao sam poljima zasijanim pšenicom i kukuruzom. Tijekom molitve okrenuo sam se prema zapadu, a preda mnom je bio veličanstven prizor zalaska Sunca. Sunce u svome svom sjaju upućuje zadnji pozdrav ovom dijelu zemlje. Biblijski prizor! Logos, Riječ Božja, sunce i svjetlo – sve stvara i uzdržava te svemu daje život. Došao je k nama u svijet da nam bude život, svjetlo i sunce. Ljepota prirode koja nas je pratila i kojoj smo se divili, sve od odredišta pa do svetišta, brojne oranice, livade i polja, gajevi, cvijeće i ptice, različite boje i mirisi, nabujale rijeke i jezera, slavilo je Gospodina, Tvorca svojega i liječilo našu dušu i osjećaje.

Zato mu kličimo zahvalna srca, pjevajmo mu svakodnevno hvale i blagoslivljajmo ga sa svime što je u nama. Ne zaboravimo nikada dobročinstva Njegova, koja nam ne samo ovih dana učini na našem hodočašću u Lurd, nego na svemu što nam cijeloga života daje.

Ovoga trenutka zazvonio mi je mobitel. Nazvao me mladić Mihael Mustać, jedan od sudionika hodočašća u Lurd. Ushićena srca reče mi da ga iz biskupije odgovorni šalju nama u Bietigheim na službu. Njegova želja se ispunila, zahvaljuje svima koji su za njega molili. Pripišimo i tu milost bezbrojnim milostima koje nam je Bog udijelio Marijinim zagovorom.

Sve poteškoće koje su nas pratile na putu, nisu ništa prema radostima i milostima kojima nas je Trojedini Bog preko Marije ispunjao.

Sigurno će mnogima ostati dugo u sjećanju ovogodišnje hodočašće u Lurd jer sva ta lijepa ozarena lica Marijinih štovatelja u različitim odijelima i odorama, posebice hrvatski Počasni vod – hrvatski vojnici i policajci, dodatno su nas ispunjali radošću, kao i svi ostali hodočasnici iz drugih zemalja.

Dragi hodočasnici, birajući Mariju i Isusa, izabrali smo život i blagoslov. Cijelo hodočašće u Lurd i sve ono što ga je pratilo – Božje je djelo, dio novoga Jeruzalema. Neka nas Majka Božja svojim majčinskim plaštom čuva i brani od svakoga zla i neka nam usliši naše molitve i brige koje smo joj na ovome hodočašću prinosili i upućivali, njoj koja je „vez, što zemlje dno i neba vrh u jedno spaja“.

Zahvaljujem Bogu na fra Juri i fra Anti, koji su nam pomagali oko organizacije ovogodišnjega hodočašća u Lurd, na svim hodočasnicima koji su nam iskazali povjerenje i priuštili nam puno radosti, počevši od najmlađih: šestogodišnje Emili i šestogodišnjega Nikole, pa do najstarijih. Gospodinu upućujem posebnu zahvalu za naše vozače Damira i Josipa te za naše zabavljače Mariju i Ljubi, za predmolitelje Mihaelu, Mihaela i Nikol, ali i za sve ostale koji su djelovali u tišini i hranili nas bogatim jelima. Naposljetku, zahvaljujem Gospodinu od srca za naše vojne ordinarije, mons. Jurja i mons. Tomu, koji su predvodili euharistijsko slavlje i propovijedali riječ Božju.

Dao Bog da sve naše molitve promijene naš život nabolje, da svi oni koji žive s nama i u našoj blizini osjete tu promjenu i zbog toga slave Boga. Lurd i druga brojna Marijina svetišta diljem svijeta dokaz su da Božje spasenjsko djelo ide dalje prema svojem ispunjenju.

fra Josip Bebić

Odgovori