Srce Isusovo, izvore sve utjehe

Foto: Shutterstock.com
Foto: Shutterstock.com

U mjesecu smo lipnju koji je u katoličkoj tradiciji posvećen Presvetom Srcu Isusovu. Zato smo vam pripremili za svaki dan u mjesecu jednu meditaciju koju je napisao sv. Ivan Pavao II. o Litanijama Srcu Isusovu.
Bog, Stvoritelj neba i zemlje, također je “Bog svake utjehe” (2 Kor 1, 3). Brojne stranice Starog zavjeta pokazuju nam Boga koji u svojoj velikoj nježnosti i sućuti, tješi svoj narod u vrijeme žalosti. Da bi ohrabrio razoreni i opustošeni Jeruzalem, Gospodin šalje svoje proroke da donesu poruku utjehe: “Tješite, tješite moj narod… Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča” (Iz 40, 1-2); i, obraćajući se Izraelu, potištenom od straha pred neprijateljem, izjavljuje: “Ja sam tješitelj vaš” (Iz 51, 12); pa opet, uspoređujući se s majkom punom nježnosti prema svojoj djeci, očituje svoju volju da donese mir, radost i okrepu Jeruzalemu: “Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi vi koji ga ljubite… Nasitite se utjehe njegove… Kao što mati tješi sina tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu” (Iz 66, 10.11.13).

U Isusu, pravom Bogu i pravom čovjeku, našem bratu, “Bog-koji-tješi” učinio je sebe prisutnim među nama. Tako ga je, naime, prvi označio pravedni starac Šimun, koji je imao radost da u ruke primi dijete Isusa i da u njemu vidi ispunjenu “utjehu Izraelovu” (Lk 2, 25). I u cijelom je Kristovu životu propovijedanje Kraljevstva bilo služba utjehe, naviještanje radosne vijesti siromasima.

Iz Kristova je Srca proizašlo ovo blaženstvo: “Blago ožalošćenima, oni će se utješiti” (Mt 5, 4); kao i poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11, 28).

Utjeha koja je proizlazila iz Kristova Srca bila je sudjelovanje u ljudskoj patnji, volja da se ublaži tjeskoba i da se olakša žalost; konkretni znak prijateljstva. U njegovim riječima i njegovim gestama utjehe čudesno su se povezivali bogatstvo osjećaja s djelotvornošću čina. Kada je u blizini gradskih vrata Naima vidio udovicu koja je pratila na groblje svojega jedinca, Isus je s njom podijelio bol, “sažali mu se nad njom” (Lk 7, 13): dotaknuo je nosila, naredio mladiću da ustane i vratio ga majci.

Srce je Spasiteljevo još na jedan način, dapače u prvom redu, “izvor utjehe”, jer Krist daje, zajedno s Ocem, Duha Tješitelja: “I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek” (Iv 14, 16). Duha istine i mira, sloge i blagosti, okrepe i utjehe; Duha koji proizlazi iz Kristove Pashe i iz događaja Duhova.

Stoga je cijeli Kristov život bio neprekidna služba milosrđa i utjehe. Crkva je, promatrajući Kristovo Srce i izvore milosti i utjehe koji iz njega izlaze, tu čudesno zbilju izrazila zazivom: “Srce Kristovo, izvore svake utjehe, smiluj nam se”. Taj je zaziv sjećanje na izvor iz kojega je Crkva kroz stoljeća crpila utjehu i nadu u času kušnje i progona; to je poziv da se u Srcu Kristovu traži prava, trajna, djelotvorna utjeha; to je opomena da nakon doživljavanja i iskustva Gospodnje utjehe, i mi postanemo njezini uvjerljivi i potreseni nositelji, tako da i mi usvojimo Pavlovo duhovno iskustvo, kad je rekao: Gospodin “nas tješi u svakoj našoj nevolji” (2 Kor 1, 4).

Sveti Ivan Pavao II
Izvor:Bitno.net

Odgovori