Dragi Gospini štovatelji!
Vjerujem da imamo slično iskustvo: da ono što se često, opetovano, isto, svakodnevno obavlja, lako postaje nešto što je samo po sebi razumljivo i uvijek nad tim bdije opasnost da nam postane i dosadno. Od toga nije pošteđena ni naša molitva.
Budući da se nalazimo u Gospinu mjesecu svibnju, a našu ljubav prema Majci Božjoj najčešće iskazujemo moljenjem Zdravomarije, i ovih svibanjskih dana često ćemo je izgovarati i u molitvi Gospine krunice ponavljati. Usuđujem se reći da će nam često preletjeti preko usana, a da pritom nećemo možda ni promisliti što molimo, koji je smisao ove molitve i kako je nastala… Neka nam, stoga, upravo ta molitva bude predmet našega svibanjskog razmišljanja.
U prvom dijelu ova je molitva potpuno biblijska. Sastoji se od riječi Božjega glasnika – anđela i od riječi Gospine rođakinje Elizabete. U jednom povijesnom trenutku Bog šalje svoga glasnika – šalje ga ne nekom vlastodršcu, ne moćniku, nego jednoj mladoj, neuglednoj djevojci u zabačenom selu – Nazaretu. Glasnik je pozdravlja…
Zaustavimo se kod ovoga: što znači jedan pozdrav?
Prije ćemo to razumjeti ako razmislimo o onome suprotnome: što znači ako ja nekoga ne pozdravljam?! Ja idem pored nekog i ne pazim na njega. Ne svraćam pogled na njega. To znači, taj mi nije važan.
Svojim NE-pozdravom dajem do znanja da mi nije stalo do ijedne veze s njime. On mi ne znači ništa. Stoga ne pokazujem nikakav respekt prema njemu. Ne znam kakav je respekt zaslužio. Ja to i ne želim znati… Stoga ga ne gledam i ne pozdravljam. Nažalost, mnogo se ljudi oko nas ponaša upravo tako. Čuli ste za onaj izraz: “Digla sam mu/joj pozdrav ili obrnuto.” Žalosno je što to čine i oni koje se smatraju pravim vjernicima i Gospinim štovateljima.
A jedan pozdrav znači upravo suprotno: ja zapažam drugoga. Uočavam da stojim u nekakvoj povezanosti i to radosno priznajem. Radujem se susretu. Pozdravom onomu koga susrećem iskazujem poštovanje i izričem želju, npr. da mu jutro, dan, večer, trenutak u kojem se nalazi, onaj koji upravo proživljava, u kojem se susrećemo – da mu taj trenutak bude dar od Boga blagoslovljen. Odnosno, on ima osjetiti moj pozdrav, moje “dobro jutro”, moj “dobar dan” kao da mu sam Bog izriče svoj blagoslov, kao da ga sam Bog pozdravlja.
Vidite, mi nismo ni svjesni da svojim pozdravima možemo moliti, da su pozdravi prave molitve, blagoslovne molitve, a osobito ako ih srdačno i s osmijehom izgovaramo.
Tako je Božji glasnik stupio pred Mariju. On je pozdravlja i zove imenom: “Marijo!” A to pak znači da je ona osobno bila izabrana, osobno zapažena od samog Boga.
To izabranje učinilo ju je izuzetnom ženom, punom milosti, tj. u svom biću bila je ispunjena onim što je Bog čovjeku namijenio. Ona je novi čovjek, kakvog Bog od iskona želi imati. Ona je djevičanski čovjek, koji sebe ne vidi kao stožer svijeta. Ona je ona koja se ispruža prema sasvim drugome, većem, boljem i govori: “Što Bog čini, dobro čini! Neka mi bude po njegovoj volji!”
Gospodin s tobom!
Gospodin je s Marijom – to znači da Bog vodi njezin život. On je štiti i upravlja. Zašto je baš ona izabrana, ostat će tajnom. Ona nije izabrana zbog nje same, nego je izabrana zbog nas. Plod njezine utrobe Isus jest blagoslovljen. I ona je ostala zauvijek blagoslovljena kao ona koja je našla milost kod Boga.
U drugom dijelu molitve utječemo se Mariji i molimo je za zagovor. Božji glasnik nazvao ju je imenom. Mi pak k imenu nadodajemo: “Sveta”, jer i ona i njezin život odsijevaju božanskim sjajem. Ona je Majka Božja, Majka Isusova. Isus je Bog i s njim je božansko došlo na svijet.
Moli za nas grješnike
Mi smo drugačiji, nismo otvoreni, prečesto smo sebični i uski. U jednu riječ mi smo ljudski, zemaljski. Gotovo i ne surađujemo s Božjom milošću. Mi smo skloni grijehu, sve do trenutka smrti, kad nas Bog u smrti preobrazi i kada konačno ostajemo što smo postali, ili bolje postajemo što imamo postati, što smo svojim djelima ljubavi zaslužili postati.
Sestre i braćo, pozdrav Mariji jest i za nas poruka, ali i opomena. Poruka glasi: Bog je milosrdan. Sin Božji došao je na svijet – rođen od jedne Majke, koja je bila sva upravljena na Boga. Upozorenje glasi: Mariju trebamo stalno imati pred očima i nju trebamo nasljedovati, jer je ona dobro znala: “Što Bog čini, dobro je!”
Budemo li joj bar malko slični i budemo li Zdravomariju molitvu molili srcem i dušom, ne može i neće se dogoditi da Bog prođe pored nas, a da nas ne zapazi i blagoslovi kao svoju ljubljenu djecu.
FAB