zasto-spasitelju

Zašto?

Spasitelju Isuse Kriste,

Zašto postoje zlo, trpljenje, ratovi, bolesti, zastrašujuće epidemije?

Kaže se, za to su ljudi odgovorni.

Ali što je s prirodnim katastrofama: poplavama, olujama, sušama, požarima, potresima?

Kaže se da su oni posljedice grijeha.

Ali, jesu li i nevina djeca kriva za to?

Mnogi su koji misle da sve to služi spasenju svijeta.

Ali, jesi li mogao izabrati neki drugi put?

Jedna od zadnjih tvojih riječi na križu glasila je: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“

Da, zašto, Kriste, zašto, Bože?

I sâm sam nemoćan i nemam nikakav  odgovor na to.

Jedino što mi preostaje jest da te zamolim da svoj vapaj pretvoriš u naš i da ga zajedno, u ovom času naše kušnje i osamljenosti, upravljamo tvom i našem Nebeskom Ocu.

I podrži nas u vjeri da će odgovor jednog dana sigurno doći.

Spasitelju Isuse Kriste, ti si velikodušno pomagao nevoljnima, bolesne si liječio, nadu darivao…

Uza sve to bezdušno si mučen i s krikom ZAŠTO umro si na križu.

Pokazao si nam put na kojem možemo pobijediti zlo.

Ti ne želiš da prihvatimo svijet ovakvim kakav je. 

Bez tebe, bez ljubavi tvog Oca, mi smo sami i nemoćni, bilo što da učinimo. Zato ne dopusti da tvoj ZAŠTO zauvijek utihne.

I u ovoj našoj nemoći, kad nas bičuje zlo epidemije strašne zaraze, zajedno s tobom vapimo nebu: „Bože naš, Oče naš, zašto si nas ostavio?“

Ili pak ovako: „Bože, Oče naš Nebeski, pogledaj nevolju svoje djece. Ne ostavi nas samima! Pomiluj nas svojom nježnom očinskom rukom. Razveseli nas istinom da si ti naš Otac koji nas ljubi i onda kada smo bičevani bičevima nevolja i kad tebi vapimo: ZAŠTO?

Spasitelju Isuse Kriste, vjerujem da ćeš mi na moje pitanje ZAŠTO, jednog dana dati onaj odgovor koji je tebi dao tvoj Otac, kad si ti u svojoj boli i osamljenosti njemu upravio vapaj: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!“

PAB