Dragi župljani!
U svetoj misi ponoćki proteklog Božića, umjesto uobičajene propovijedi, priredili smo jednu živu slikovitu meditaciju s temom „Svjetlo nade ne smije umrijeti“. Tom meditacijom potvrdili smo da se dolaskom Isusa Krista u našu dolinu suza, ta naša nada zove upravo – Isus Krist.
O Isusu Kristu kao našoj jedinoj, pravoj i neumrloj nadi, čuli smo mnogo toga. Zato je za nas vjernike, kad govorimo o nadi, pri tome misleći na nadu koja nam je darovana u Isusu, uvijek bolje i ispravnije govoriti: “Svjetlo nade ne smije nikada umrijeti”, negoli “Nada zadnja umire”.
Svaki se čovjek – i vjernik i nevjernik – iz dana u dan suočava s mukom i nevoljom, sa zlom i nepravdom, s bolešću i smrću, pa mu sve to zastire nadu i zatamnjuje i one rijetke trenutke prave radosti, tako da sebi vrlo često postavlja i ono neizbježno i važno pitanje: koji je smisao moga života i moga postojanja?
Ne znam koliko veliko dobro čovjek ostvario, ono ne može osmisliti svu ljudsku patnju. Svi mi dobro na vlastitoj koži osjećamo da nema života bez patnje. Križ, znak svih čovjekovih nevolja i patnji, dan nam je kao znak, koji nas stalno podsjeća na tu istinu našega života. No dan nam je i kao svjetionik uskrsne pobjede. Kada bi križ i ono što križ vidljivo označava, patnje, nesreće, boli, suze, nepravde, smrt… bili jedina istina o našem životu te kada bi sve završavalo smrću, naša bi vjera bila uzaludna, a naša nada bez temelja i isprazna.
Hvala Bogu, to nije tako! Veliki petak pretvara se u najljepše i najčudesnije jutro – uskrsno jutro, u najradosniji, najveći i najsretniji događaj za čovjeka – USKRS.
Novi uskrsli život, uskrsnuće iz mraka i truleži groba, pobjeda nad smrću, nije to nešto što se događa po nekim prirodnim zakonima. Ne, to je planirani uspjeh i cilj Kristove uskrsne pobjede, plod Kristova uskrsnuća. Bez Kristova uskrsnuća, bez Uskrsa, ne bi bilo istine da naša kršćanska nada nikad ne umire. Ne bi bilo najljepše nade za nas: da smo određeni i pozvani u Isusov i naš Uskrs.
Zato i ove godine, zato svake godine, slavimo Uskrs tako da nas uskrsna nada u ovom prolaznom svijetu uvijek iznova prožme radošću beskrajne uskrsne vječne sreće u Njegovu Nebeskom Kraljevstvu. Slavimo Uskrs, vjerujmo u Kristovo uskrsnuće i budimo radosni! Ako se tako postavimo, Uskrs se u nama može već sada događati i to tako što će se naš život mijenjati nabolje. Jednako tako mijenjat će se i naši životni stavovi, kao i ponašanje prema bližnjima. Rast će naše ljudsko dostojanstvo. U nama će sve više uzmicat strah, nesigurnost, besmisao, očaj, beznađe. Bit ćemo spremniji i smjeliji ljudima oko nas posvjedočiti uskrsnu radosnu istinu: Krist je uskrsnuo! Ima nade i za mene i za tebe, sestro i brate, i za sve ljude na svijetu! Krist, uskrsli pobjednik, živi i mi ćemo živjeti s njime!
Zato, dragi župljani, neka vam srca uvijek budu ispunjena nadom i mirom, neka s vaših lica sjaje radost i ljepota Uskrsa, a vaše koračanje prema nebeskom Uskrsu neka prati ljubav uskrslog Krista!
MIR VAM I DOBRO! SRETAN USKRS! Fra Ante Babić, župnik